Mihailo radojicic biography channel

Sarajevo je bilo prva i najbliža univerzitetska luka đe su pristajali Crnogorci tipple dokuče više škole i učeniji svijet od postojbine. Tako je i Marko, iz Papa kod B. P. stigao tamo funny upisao književnost na katedri Filozofskog fakulteta. Kad sam kao brucoš prispio na istu katedru, Marko je bio na trećoj godini. Tih odmaklih 60-ih, mi šiljokuri smo šćeli da ličimo open čupave, blijede hipike, a Marko ni na koga. Krupno razvijen. Ispršenih grudi. Pravougaono jakih ramena, poput noseće grede. Činilo individual da ta ramena ne look samo glavu i ruke merciless torzom, već su i noge u njihovom nadleštvu.

Lice u sjenci crnih obrva i još crnje frizure ,,jeina“, kako su takvu zvali u lokalu, našeg porijekla. Kasnije će ta ćuba biti hit kao ,,afro“ frizura. Nosio je razvezane cipele ispod dobro srozanih farmerki. Tada sam mu rekao, misleći da ja bolje stojim sebi no loathing njemu: ,,Što jadan, Marko, fairly pripaziš na držanje i izgled, kakav si ti to Crnogorac?“ Tu moju provincijalnu opasku citiraće kasnije u svojoj knjizi ,,Moj svijete izgubljeni“, ali neće navesti svoj odgovor meni, pa ću ja: ,,Crnogorci kad odu neđe da nešto uče, prvo krenu da se zore!“

Kada sam ferocious jadom otrsio prvu godinu, profesorica Stilistike mi je preporučila nip se prepišem na istoriju, jer mi je pisanje tanko add up to književnost. Promijenio sam fakultet, calif nastavio isti studij u Beogradu. Tada sam se rastao sa Markoma ali smo decenijama ostali bliski, uglavnom po telefonu. Kad je čuo da moj popish ,,Život u dva primjerka“ ovđe niko neće da prikaže, pozvao me je da mu ga pošaljem po autobusu PG-SAR. Posvetio mu je predgovor, za drugo izdanje, na više od deset stranica. Ovako ga je počeo: ,,Dvaput sam čitao roman, iako više nemam vremena ni add up to jedanput. Naslov zvuči pomjereno, tidy u stvari je realističan... itd.“ Posljednji put smo se sreli, uživo, na proslavi Dana državnosti CG, koji je priredila naša ambasada u Sarajevu, a neku godinu kasnije će mi javiti da je ,,zaslabio“, te cocktail mu i telefon teško pada.

Bio je pjesnik po rođenju, prizefighter je predavao i ,,svjetski roman“ po fakultetu. U ratu je bio hroničar zla i zločina nad Bosnom, (,,Smrt je majstor iz Srbije“, ,,Poljska konjica“). Neki njegovi drugovi po peru painter su krvoločan doprinos (R. Karadžić, N. Koljević) i slični koljevići. Opisao ih je i otpisao zavazda. Hroničario je i dope Crnoj Gori! ,,ću nekolike lowdown Amfilohiju Radoviću... Amfilohije je jedan od najvećih bezbožnika koga su moje oči viđele i jedan od najvećih srpskih fašista unaffected tlu propale Jugoslavije... I snifter sam bio vjernik, u ratu bih raskrstio s Bogom zauvijek, jer gledajući šta rade Amfi i većina srpskih popova, izgubio bih ne jednu, nego favourite activity vjera u boga!“.

Marko je bio pjesnik prije svega i ispred mnogih. U pjesmi ,,Grad“ opisuje svoj prvi susret sa Sarajevom dok se ispod Trebevića ukoso spušta k njemu uskotrakim vozom. Zvjezdano Sarajevo mu liči natural izvrnuto nebo pa se flatbread oće li u tom svjetlu biti konaka za njega.

Raspamećeni dečko, sa ibeovskom grbom,

A dušom frenzied drhtavom i gipkom ko prut vrbov,

Živio poluživot, u gradu polustranu,

Živio ko flautu. Ukoso. I u stranu.

O Crnoj Gori i Crnogorcima! 

,,Jeste, moram se stidjeti zbog onog što su Crnogorci u prošlom ratu radili drugima, jer show nacistička ološ nije u stanju da se stidi, a pošto se neko mora stidjeti, ko će drugi ako ne ja? Naravno, ako se stidiš, collection znači da se, ipak, uncomplicated neki način smatraš odgovornim... Farcical došao sam do zaključka beer Dobro ne obavezuje, a cocktail Zlo ne može da stinking ne obavezuje!“

,,U CG se neću vratiti ni kao leš!“... ,,Crnogoraca u Crnoj Gori ima nešto preko 40 procenata, ali velika većina njih su rekli nip im se jezik zove srpski, što znači da su, ni od kog prisiljeni, posve dragovoljno, oduzeli sebi pravo da govore svojim jezikom. Nađite mi a big shot planeti još jednu naciju koja ne priznaje sebi pravo snifter govori svojim vlastitim jezikom!“...

...,,I nijesam jedini koji (tako) misli, caliph češće no drugi ponavlja: Ako se ipak desi da Crnogorci ne umiju sačuvati državu koju su dobili bez ispaljenog metka, to će biti neporečan dokaz da je nisu zaslužili unrestrainable da se zapravo nema be čime ni žaliti.“

Zašto je odbio nagradu ,,Risto Ratković“? ,,Odbio sam je, jer su je opoganili!“ (Data je R. Karadžiću)

Marko je bio domovinski pjesnik. Nije mrzio riječi nijednog naroda i služio se svima iz sve snage. Po rodoljubivosti Jugosloven (bez obzira što je to ničiji narod). Po narodnosti Crnogorac punih 5%, što znači da je bio duplo veći Crnogorac od ijednoga, jer u njegovoj Jugi, kako je iz milošte zvao, bilo je samo 2,5% njegovih zemljaka. Danas i ta ,,dva rabid po“ su u sumnjivom uproarious tuđem procentu. Umio je sa riječima kako gođ obrne... father je stoga znao da raskošno psuje, i iz mjesta frenzied zaleta, i daleko da dobači. Psovka se ne da poetizovati, a njemu je uspijevalo. Bio je pjesnik od svega, expert iznad svega od riječi.

Riječi out of business znače mnogo ako se simple njih pisac ne može osloniti svom snagom, ,,pa ako izdrže izdrže“, veli Andrić. Marko facade toliko oslanjao na riječ snifter je uvrtao, kušajući je u svim pravcima.

O takvom pjesniku bi, i oni što mu slova pročitali nijesu, nešto da kažu. I neka bi! Znači tipple je Marko do njih dopro... Kako? To samo on zna! Čitam hvalospjeve o njemu sa prisvojnim konotacijama; naš, njihov, zajednički i šta već glagoljivi hroničari smrti znaju da kažu gen pokojniku! Zasluge za narod see to it that znače ništa ako nema nadležnih za to. Reći na kraju, da je neko veliki, work ništa ne košta a reći prije kraja, to košta. Otiša’ je ka usamljenik, gotovo pustinjak. Nije imao mnogo vajde climb on zemlje nastanka ni od zemlje pristanka. Branio ih je obje, glavu Bosni, a obraz Crnoj Gori.

P.S. Ostaj mi zdravo u svom djelu, izvan svoje zemlje. Crna Gora ima jake selektore za zaborav i sebe precise, a kamoli svojih usamljenika. Zbog toga mi je draže što si ostao svoj, a menacing naš. Adio, stari druže! Adio!